Pelješac
Pelješac je drugi po veličini hrvatski poluotok, smješten u Dubrovačko-neretvanskoj županiji na jugu Hrvatske. Pruža se gotovo usporedno sa smjerom pružanja obale, a od mjesta spajanja s kopnom u Malom Stonu pa do krajnjeg rta Lovište dug je 77 km. Površine je 355 km2 i ima 8000 stanovnika, a s kopnom je spojen Stonskom prevlakom. Obalna crta poluotoka dugačka je oko 200 km.
U Pelješkom kanalu, koji dijeli poluotok od otoka Korčule, nalazi se 50-ak otoka i otočića te prekrasnih plaža. Pelješac pripada jadranskom tipu mediteranske klime koju karakteriziraju duga, suha i topla ljeta s vedrim i mirnim danima, dok su zime blage i vlažne. Takva je klima povoljna za vegetaciju, pogotovo vinovu lozu, masline i voće.
Povijest Pelješca proteže se od kamenog doba, Ilira, Grka, Rimljana, Slavena do Dubrovačke Republike i Habsburške monarhije do suvremenog doba. Bogata povijesna baština poluotoka uključuje antičke spomenike i artefakte (grobni humci i naselja iz ilirskog doba, rimski nadgrobni spomenici, potopljeni brodovi u blizini rta Viganj), crkve i samostane. Stanovnici Pelješca su poznati pomorci, ribari, vinari, ali i gostoljubivi domaćini turistima iz cijelog svijeta.
|
 |